sfinga

Vegansko vencanje u Srba, a i sire

Vegansko vencanje u Srbiji.

Novi fancy trend. Valjda je to nacin da se krene put te daleke Evrope.

Wtf!? Uvek kad napisem ili pomenem da je ta Evropa daleka, zapitam se na kom to kontinentu zivim, ne znam vise, nisam pametna. Nije da mi geografija u skoli nije isla od ruke, ali ipak sam zbunjena, da ne kazem zatecena.

Elem, da se vratim na vegansko vencanje u Srbiji.

Taman kad smo prihvatili novu kolonizaciju Turaka, putem druge po redu omiljene rekreacije srpskih domacica, majki, dusebriznica, serija naravno.
Osmehnuo nam se Sulejman jos jednom, zadovoljno pocesao bradu, potapsao nas po ramenu, a beogradski pasaluk zaklicao od srece, eto ti Evrope da nas opomene kako smo varvari.
A kako nebi bili, pa zaboga, u nama ima vise turske krvi, no onih silnih Arijevaca cije seme i genetski kod smo nosili na ovom brdovitom tlu.

Kaze nam ta Evropa da nije umesno jesti zivotinjsko meso(!?), a ja to sad moram deda Zivku da objasnim koji i dalje tera svoje ovcice (sta ce, seljak covek, posteni domacin) i da mu priblizim draz jedenja sirove cvekle, umocene samo vrhom u balzamico!

I sad, vencanje tog tipa u Srbiji ipak ne moze da prodje bRez uredno priklane svinje tog jutra, ispecene u furuni, propisno ispolivane pivom (jer se bolje pece i ima puniji ukus!?), tako da s jedne strane imamo sto uredno slozen sa sveze nasecenim povrcem, naravno organskim, jer ovaj GMO vise ne moze da se zvace, nepca su nam postala preosetljiva. A s druge strane imamo dedino svinjce, sve sa jabukom, jer to je tradicija, a tradicija mora da se ispostuje.
Negde u sredini mu dodju gosti, ovi emancipovani, zvacu sirove spargle, hvale organski spanac, a u stvari organski ne mogu da ga podnesu.

I negde u spicu, a to vam je pre torte koja ide u 21h obicno, posle 3 ljute domace (od "organskih sljiva" naravno *kakve li su neorganske sljive da mi je znati*), dva viskica, jer je red, pa jednog piva i mozda case vina, vidim ove vegane, kako copaju ko za uvce, a ko za rep ono jadno svinjce sto hrabro pogibe istog jutra zarad plemenitih visih ciljeva.

Ajde sto ne shvatam geografski polozaj Srbije, al' ne mogu da shvatim ni veganstvo na Srpski nacin.

Ljubi Tetka


Valter

"Vazduh treperi k'o da nebo gori".

Secate li se Valtera!?

Bata Zivotinja u akciji :) Tako se i sama ponekad osecam.

Mislim, nisam nacisto dal' sam Bata il' Zivotinja, bice pre da sam ovo drugo, bar me tako vise dozivljavaju pojedini protivnici na serveru *love*

Kako bi pokojni Sloba rekao: "Volim i ja njih", nema dalje, izgorecemo u ljubavnoj vatri.
Ne smem da dodam njegovu drugu cuvenu izjavu: "Niko ne sme da vas bije", posto su mi hormoni podivljali ovih dana, pa sam prespremna za bitku, a nije lepo da se u ovim godinama laze, zar ne!?

Inace, Muz Intelektualac se zahuktao neopisivo, pa kaznjava Bludnog sina, ne silazi s njega, to mu dodje nesto kao incest, a Mater k'o Mater, gleda, cuti, s odobravanjem klima glavom i sama ucestvuje u istom.
Nisam pametna dal' da raspisem konkurs za usvajanje novog deteta, s prvim mi nije poslo za rukom da napravim coveka od njega, mozda uspem narednog puta.

Posto niste upuceni, ovih dana kod nas nije prolece, vec kasno leto, pa beremo zrele vocke, stoga vam predlazem da uz nas vec spremne, krenete i vi sa pripremama Glavonja, jer sezona zrelih breskvi je tik pred vratima i rada sam da uberemo koju gajbicu i mi.

To ce valjda da potvrdi da sam ipak Zivotinja :( a ne Bata, sto je i normalno, jer me ovih dana ne boli dzoka, vec grudi balkanske :)



P.S.S. Lako je vama, tesko jeeBati i ne okreci se sine ;)


Tetka to moze.

Hm...

Danas me obuzima neki bes. Prosto sam fascinirana kako svako za sebe moze reci da je "majstor", a jos vise kako svi ti "majstori" zavrse nekako u radovima kod mene kuci ili u radnjama!

Vec neko vreme me muce zapuseni odvodi, sve sam se bavila mislju da je to ipak do mene, da sam mozda nepazljiva ili nemarna, ali kako mi djavo ne da mira, ne budem lenja, te zasukah rukave da vidim u cemu je problem!

Sa sveze namontiranom frizurom u rokabili fazonu, crvenim noktima nepristojne duzine i neizbeznim karminom uz podlogu ajlajnera krenuh sa srafilicom da skidam elemente po kupatilu!
Kuku, kuku, lele, lele!
Takvu enigmu sam ugledala pred sobom, da sada kad se osvrnem, vidim da je fax bio "macji kasalj" za problem koji trebam da resim! Zapitah se sta je bilo u glavi coveka koji mi je renovirao kupatilo, da li je uopste pokusao da ide nekim redom i smislom!

Bice ovo dug dan, prepun neugodnih mirisa, da ne kazem smrada, polomljenih noktiju i poneke suze zbog nemoci ili mozda nedostatka muske ruke u domu.

Stoga, svadba se odlaze do daljnjeg, petla cu da koljem i cerupam u nekom boljem trenutku, a vama predlazem, posto ste se uljenjili i uspavali da malo probudite energiju u sebi, da raspalite mastu.

Nije zgoreg, osvrnuti se na Markiz de Sada i filozofiju u budoaru, ovi matori ce znati o cemu je rec, mladji neka ga ipak izbegnu, ne bih da idem u zatvor, bar ne jos.

Ljubi vas nemocna Tetka.


Njemu.

http://www.youtube.com/watch?v=Su5xABAumk4

Kako je krenulo, postacu tvoja Seherzada, licno.
Obe se izrazavamo nocu :D

Ona da prezivi, a ja... Ne znam zasto imam potrebu da ti napisem koju rec.

Volim kada si tu, prisutan i delicem moj, tajna koju ne zelim nikome reci, moj mali flert za bolje raspolozenje, osmeh za bolji dan.
Ne poznajem te, a opet si mi potreban, osecam tvoje prisustvo kao da si nekada vec postojao tu, kao da si bio deo Kosmosa koji je ucinio da se neka nova zvezdica rodi i zasija, da bude nazvana po meni.
Na nevidjeno me osvajas, bezobrazno i drsko, da se zapitam da li se samo zabavljas ili zaista mislis i osecas da to tako treba. Vise ni ja nisam tako mala, ali ipak zelim biti, sicusna poput mrvice, zeljna dodira zelim da me drzis u svojoj ruci, da budem tvoja posebna, tajna zelja u kojoj ces goreti.
Gradi me za sebe, zamisli da sam glina u tvojim rukama koju ces oblikovati po svojim snovima, ona koja ce ispuniti san decaka koji je ostao delom u tebi, mozda si ga potisnuo, ali i ako jesi, probudi ga zbog mene i posveti mi bar jedan treptaj u danu za koji ne moram znati, ali cu ga ipak osetiti.


Tikovi, trikovi

Sta me mama naucila?

Ne, nikako kupovati second hand! Po njenoj teoriji, to je sve skinuto sa nekog mrtvaca! Ko zna ko je on/ona bio ili bila, od kakve li je pa i bolestine (ne daj boze) bolovao, sta znas kakav to  virus vuce isl. 

Mama tvrdi da ona ipak i uvek sve zna, da ne moze da joj se otme, nista i nikada.

Moram da priznam da je u mnogim slucajevima mamita i bila u pravu, ako ne danas, onda za koji dan, nedelju, godinu. Ne znam na koju foru, ali uvek snimi neku situaciju ili gvirne kroz neku kljucaonicu kada ja ne mogu ili ne umem. Zena jednostavno ima neki receptor u mozgu koji otkriva te detalje za koje sam ja gluva i slepa.

Mozda s godinama i mene "pogodi" ta mudrost, ili mozda pre toga moram da postanem Majka. Ko ce ga znati!?

E sad, sta sam ja primetila, nevezano za mamine trikove i tikove, malo sam osmatrala slucaj zena koje nemaju problem sa second hand garderobom i obucom, second hand ljubimice nemaju problem i sa second hand muskarcima, one jednostavno ne postavljaju pitanje ko je, sta je, zasto je itd, itd. Njima ne smeta to sto je neko bio odbacen, cak ne pokusavaju ni da saznaju koja je to "mracna" tajna narusila neciju idilu zvanu brak.

One prosto uzmu sta im treba za male pare i peru ga, otkuvavaju, izbeljuju i sam Bog ce ga znati sta mu jos sve ne rade. Njima je dobar takav kakav je, malo pohaban, razgazen. Malo ga zakrpe, a on jadan misli da su mu umirucem dale malo krvi, roknule koju infuziju i sad se kao oporavio, sad je luce, vise nije ofucana krpa.

A kako primitivnom coveku objasniti da se od krpe ne sije odelo, da baba nije devojka, da od vestice ne mozes napraviti princezu.  Nikako, samo dignes glavu, ispravis ledja i s osmehom i podsmehom nastavis da gazis stazom, jer komplexe ne lece ljudi vec psihijatri.


BeoGard.

Naselje - nasilje... Iliti gde zivim, disem, obitavam!? Gde smo otisli i dokle smo stigli? Koliko smo sigurni, svoji, sretni, bezbrizni?

Ne znam, ne zelim da budem pesimista, ali nije mi lako da nadjem ni dozu optimizma u sebi.

Zasto? Realno gledano, kako biti optimistican i voleti svoj grad, kad sam izlazak iz stana danas nosi veliku dozu rizika da se nesto desi, lose. Ponekad zamisljam sebe kako se zatvaram u stan i postavljam barikade, samo mi je frka sto u toj izolaciji ne znam kako bih opstala, tacnije, ono malo sredstava koja su mi neophodna kako bi ih stekla...

Juce, izazvana zeljom za nikotinom, tim zlim porokom krenem u prodavnicu po vecernju dozu i gle, taman da me kasirka "otkuca" kad dva naoruzana kretena (citaj narkomana) upadaju u objekat i nisane u mucenicu koju je vac 5 puta znoj oblio. I sad, nakon mucnog ispitivanja pandura koji "sefici" bukvalno kazu: "Desava se to, ne brinite, samo im dajte novac", razmisljam, sta bi se desilo da je kasirka "zatiltala" i da nije otvorila kasu, da li bi pucali u nju, mene, nas ili bi pokusali sami ili bi izasli... Nazalost znam odgovor, mislim da bi opcija bila ovo prvo. Za platu od bednih 25.000 RSD devojka bi mogla da izgubi zivot ili ostane invalid.

Shvatam da vise nisam u BGu, sad sam negde u getu gde izgleda sivo preuzima sve, siri se kao metastaza. Munjevito.

 

 (Dalje)


Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.